Translate

"Бескрајна Архива прилога ЗАВЕТИНА" (TUMBLER)

МИЛОШ МИЛОЈЕВИЋ

петак, 19. фебруар 2016.

Сан о поезији будућности / Мирољуб Милановић


Александар Лукић: "Кукавичлук"
Стишки књижевни круг, Мало Црниће, 2012.

                У песми " Римска историја" којом се отвара ова збирка Александра Лукића, сељак је, орући њиву , открио затрпани римски град и вучен знатижељом, пошао ходницима налик на лавиринт. Потреба  да сазна истину одвукла га је у неистражене дубине , али упркос опасности, он је имао смелости да зарони у непознато. Ту чудесну храброст прекрила је површност савременог доба : градски оци наредили су да се затрпа улаз у лавиринт. Победио је кукавичлук.
                Поистовећење песничког субјекта са идеалима шпанског песника Лорке наводи га да каже : "Поезија будућности , буди мој живот " . (1.) Опредељење за живот насупрот кукавичлуку , одустајању , истовремено је избор  тежег али лепшег пута  : " Лепа искушенице , скорашња скрамо гробљанског /  огледала, кад бих имао снаге да ти приђем и кажем / : не претреруј узалудно у вери, окрени се око себе /. Гледај  какво је чудо живот. Чежња за животом " . (2.) Овакви стихови , изричите изјаве , ретко се јављају у Лукићевој поезији , он је најчешће окренут тамној страни стварности , а кад се јаве , чине неопходну противтежу тамним тоновима. Ипак , мучне слике стварности преовлађују: " Размишљајући о вредностима живота нисам далеко доспео. / Некако ми се чини да стојим од почетка на истом месту". (3.) Суштину незадовољства и самокритичност појачавају стална понављања свакодневице : " Куповање намирница на пијаци , ценкање са продавцима , / вести о току рата, мајка која наочиглед пролазника на улици / шамара синове близанце. "( 4.) Такве слике стварности прекривају онај најдубљи порив због кога  вреди живети и који сваког појединца одржава. И због кога, најзад, вреди стварати.
                Страх, неизвесност , отуђеност ! Како су се временом множили облици стварности уместо стицања храбрости  и племенитости , човек се , у Лукићевом виђењу, све  више удаљавао од своје суштине : "Страх нам је остао исти, онај од праотаца" (5.), написаће резигнирано или још песимистичније : " Наши животи , та то су само разгледнице / које смо кроз време сејали уз пут" .(6) Неизбежан исход таквог стања је кукавичлук , недостатак храбрости да се ишта на боље промени : " Кукавичлук ме гура у мањину, на стуб срама" .(7.) Стога , испаштање је неминовно. Али ни испаштање није коначан излаз.
                Разочарење у неизверене наде , тако снажно изражену у збирци песама "Јаспис" , посебно у песми " За Јосифа" , поново је преплавило стихове збирке  "Кукавичлук" , само сада оштрије и продубљеније и према себи и према другима : "Заточен бивам , болестан од обзира / да не провалим кроз заједницу". (8.) Тај обзир омогућује лагодно живљење али  потире жртве , изневерава људску суштину , ако са годинама човек почиње да прашта , истина остаје , а без поравнања се не може живети. Лукићев песнички напор усмерен је на тражење излаза а  он се без жртве не може наћи . Стога остаје трајање и нада у промену  која би значила други живот.
                Лукићева мисао не штеди никога , ни отаџбину ни њене установе , стубове на којима стоји. Она је увек у служби истине и вери да се само истином може стићи до храбрости : " Преко ноћи , бар тако изгледа, отаџбинапостаје логор разбојника. Свештеници предњаче / међу нама. Џаба им црне мантије, џаба све те књиге / кад свако од попова настоји да имитира краља у парохији ". (9.) Овај дужи навод неопходан је да подвуче разлику између вере и њених заступника на земљи који настоје свим силама да утврде своју недодирљивост издајући тако саме темеље духовности. Држећи се истине , Лукић не прави компромисе , не пристаје на половичност која је , у крајњем резултату , ништа. Отаџбина и њена величина губи се у мноштву сопствених институција ако њихови корени изневере. Зато људи  " Да сачувају главу од страха тимаре / једни друге , лажима без ногу". (10.) А у страху владају зла сваке врсте.
                Како у спољашњем свету не може наћи одговор , песнички субјект ће се упитати : " Унутрашња снага мог бића , колика је ?" (11.). То питање је логички наставак стања снажно израженог у већ поменутој песми  " За Јосифа" из збирке " Јаспис". Издржати притисак спољашњег света у коме се обрео удесом историје без своје кривице , најтеже погађа мисаоно биће ,поготову што из времена у коме се нашао излаза нема. Сем у ништа , али и  ништа је заробљено у времену. По  том  осећању и упитаности, "Кукавичлук " је најпесимистичнија Лукићева збирка од свих које је досад објавио. Људски односи у њој сведени су на најнижу тачку.
                Трачак наде у овом мраку остаје једино језик : " А на крају преостану једино речи , језик који заступамо ". (12.)  У језику је сажета духовност, он је семе из кога може проклијати нова стварност.  Језик као последње уточиште стоји на почетку Лукићевог певања и среће се готово у свим његовим поемама и збиркама.  Духовност ће превладати грубу стварност али то ће се , у песниковом виђењу, десити у далекој будућности која се још не назире.

29.11.2015.
Мирољуб Милановић (1947.) пише прозу и књижевну критику. Роман :"Лов на Висоравни" , УКС , Браничевско-стишка заједница песника  ,Народна библиотека " Србољуб Митић" - Мало Црниће , књиге приповедака : "Одлагање смрт"и (1976.) Браничево , Пожаревац, "Ветрењак", 2001. Апостроф , Београд," Маслачак" , 2004., Апостроф , Београдприповетка и критике о прози Мирољуба Милановића, Књиге огледа и критика ," Пола века ћутања", 2008. , Едиција Браничево, "Писци отпора" , Браничево , Пожаревац, 2012. Прозу и књижевне критике објављивао у многим листовима и часописима у Србији.



_____________

1.  Александар Лукић: Кукавичлук, Браничевско-стишка књижевна заједница,УКС, Мало Црниће 2012.
2. Исто, стр.27.
3..Исто, стр.31.
4. Исто, стр.31.
5.Исто,стр.34.
6. Исто,стр.35.
7. Исто , стр.117.
8. Исто , стр. 116.
9. Исто , стр. 31.
10. Исто , стр. 31.
11. Исто ,стр. 83.
12. Исто , стр. 83.

уторак, 16. фебруар 2016.

Svetom upravljaju porodice sa drugačijom DNK koja ne postoji na Zemlji / Dejvid Ajk

gdkcbvujd7635483hvnki
Dejvid Ajk

Ljudi različitim putevima dolaze do spoznaja o postojanju globalne zavere.

Neki počinju tako što istražuju legalizovanu korupciju i krađu orkestriranu kroz bankarski sistem i onda, nastavivši dalje, shvate da je to samo jedna nit džinovske zavere koja prožima sva područja ljudskog života.
Drugi do tih spoznaja dođu istražujući zataškavanje informacija o vanzemaljcima i NLO-ima ili korupciju u vlasti, prodaju oružja, dugove „trećeg sveta“ i aktivnosti multinacionalnih kompanija koje dovode do smrti, gladi i patnji u Africi, Centralnoj i Južnoj Americi i drugde.
Ukoliko se u bilo koje od ovih istraživanja upustite dovoljno duboko i otvorenog uma, to će vas neminovno dovesti do toga da otkrijete da postoji ogromna paukova mreža međusobno povezanih i koordinisanih manipulacija, masovnih ubistava i korupcije.
Mene je ka tom razumevanju vodila želja da shvatim zašto se sva alternativna objašnjenja toga ko smo i koji je smisao našeg života guše, dok se verzijama koje iznose „nauka“ i religija daje potpuna sloboda izražavanja.
Shvatio sam da postoje tumačenja koja pobijaju objašnjenja „nauke“ i religije a koja imaju mnogo više smisla kad se radi o razrešavanju „tajni“ života. Zašto te informacije nisu dostupne deci i studentima u školama i na fakultetima? Gde su televizijske emisije o tim temama? Zašto svako ko o tome progovori biva izvrgnut podsmehu „nauke“ i osudi „religije“?
Što sam više odmicao u svom istraživanju, jedan drugačiji svet počeo je da se pomalja kada sam shvatio da je zataškavanje prave prirode našeg postojanja deo – i to temeljni deo – globalne zavere koja ima neverovatne i zapanjujuće razmere. Bio sam uvučen u višegodišnje, veoma detaljno i pomno istraživanje, često radeći i po osam i više časova dnevno, nedelju za nedeljom, mesec za mesecom, godinu za godinom.
PROSVETLjENI
Zaveru da se stvori centralizovana globalna fašistička država orkestrirala je u „svetu pet čula” tajna mreža poznata kao „Iluminati” ili „Prosvetljeni“. Oni manipulišu svime preko svojih tajnih društava i udruženja kao što su različite masonske lože, „Malteški vitezovi”, vitezovi templari, jezuiti i drugi.
Ova i druga društva opskrbljuju Iluminate pažljivo izabranim ljudima koje oni onda postavljaju na pozicije moći u celom svetu. Nisu svi članovi tajnih društava svesni postojanja zavere, čak naprotiv – najveći deo njih nije.
Iluminati funkcionišu kao rak u organizmu: neopaženo se uvuku i krišom nadziru druge organizacije. Većina slobodnih zidara nikada ne napreduje dalje od nivoa tri najniža stepena, odnosno takozvanog plavog stepena, i pri tom ne shvataju u koje se svrhe njihova organizacija koristi.
To je potvrdio i Albert Pajk, jedna od najistaknutijih ličnosti u svetu masonerije, koji je umro 1891. godine. Među njegovim titulama bile su i titule „Suvereni veliki imperator Vrhovnog saveta 33. stepena” i „Vrhovni sveštenik univerzalne masonerije”. U svojoj knjizi „Moral i dogma“, napisanoj za slobodne zidare višeg ranga, Albert Pajk je otkrio načine na koje se članovima na nižim nivoima namerno usađuju pogrešna uverenja: Plavi stepeni nisu ništa drugo do spoljašnje dvoriše, odnosno trem Hrama.
Inicijantu se otkriva jedan deo simbola, ali se on pri tom lažnim tumačenjima namerno navodi na pogrešo mišljenje. Naša namera i nije da ih on razume, već da samo veruje da ih razume.
Njihov stvarni dublji smisao rezervisan je samo za adepte, prinčeve masonerije. Zapravo, događa se da čak i većina onih koji dospeju do naizgled najvišeg stepena, kao što je, recimo, 33. stepen „Škotskog obreda”, znaju relativno malo ako ne pripadaju „izabranima“.
Samo nekolicina njih i to isključivo onih koji potiču iz određenih krvnih loza i njihovih ogranaka, mogu da napreduje do vrha tajnog društva kojem pripadaju i tako ulaze u najviše nivoe Iluminata koji se nalaze na samom vrhu svega.
Moje je mišljenje da nekih 95 odsto slobodnih zidara nije ni svesno da ti stepeni uopšte postoje, a kamoli toga ko im pripada i šta se tamo dešava. Ovim običnim operativcima Iluminata manipuliše se tako što se oni postavljaju na pozicije od uticaja i moći s ciljem da se sprovede plan globalne dominacije.
Zaista je neverovatno koliko vam je malo ljudi potrebno da biste uspostavili neposrednu kontrolu koja vam omogućava da svoj plan nametnete celom sistemu.
To možete postići ako se ti ljudi nalaze:
a) na ključnim pozicijama na kojima donose odluke i
b) ako imaju moć da postavljaju na ključne pozicije ljude koji se nalaze ispod njih.
Čim imate kontrolu nad čovekom koji je najviši po rangu u nekoj organizaciji, piramida je sagrađena. Sve vlade sveta se „stvaraju” na ovaj način, kao i „bezbednosne“ organizacije kao što su FBI, CIA, Britanske obaveštajne službe itd.
Iluminati žele da stvore svetsku vladu, vojsku, centralnu banku i valutu pomoću kojih će upravljati čipovanim stanovništvom. Svetska vlada bi trebalo da donosi sve najvažnije političke, finansijske i vojne odluke i da svakoj zemlji nametne njihovo sprovođenje.
Danas smo svedoci stvaranja te strukture kroz diktaturu Ujedinjenih nacija, a Sjedinjene Američke Države su najvažniji nosilac ovog globalnog podjarmljivanja. Takozvani „rat protiv terorizma” isfabrikovan je kao izgovor za napad na bilo koju zemlju da požele, tako što je najpre demonizuju uz pomoć svojih sredstava informisanja.
To nosi sa sobom i smanjenje trgovinskih barijera da bi se iluminatskim multinacionalnim kompanijama omogućilo da svoju robu proizvode u najsiromašnijim zemljama sveta u kojima radnicima isplaćujući najniže moguće nadnice i da onda tu robu otpremaju na „bogati” Zapad i prodaju je uz sramotno veliki profit.
dfhvgfhhgh45435
DRUGAČIJA DNK!
Trag Iluminata može se slediti hiljadama godina unazad, sve do Sumera, Vavilona, Egipta, pa i dalje, sve do onoga što nazivamo „predistorijom”.
Iluminati su vekovima neprekidno radili na centralizaciji moći i na ostvarivanju svog „velikog dela“ – globalne diktature.
Iza naizgled slučajnih svetskih događaja uvek je zapravo stajala tajna iluminatska mreža koju su stvorile drevne međusobno povezane krvne loze i njihovi ogranci, koje danas predvodi trinaestak elitnih porodica zasnovanih na DNK hijerarhiji.
Tu spadaju porodice Rotšild, Rokfeler, kao i kuće Lorena, Habzburg i Turn i Taksis, kao i neke koje su mnogo manje poznate široj javnosti. Članovi ovih porodica koje kontrolišu sistem koji kontroliše svet imaju DNK koja se razlikuje od one ostatka čovečanstva.
DNK je nacrt naših fizičkih karakteristika, ali i mnogo više od toga. Upravo je ta razlika u DNK dovela do nastanka tvrdnji kraljevskih krvnih loza širom sveta o njihovom „božanskom pravu” da vladaju. „Božansko pravo“ je, u stvari, pravo da se vlada zahvaljujući svojoj DNK.
U Velikoj Britaniji i danas imamo poglavara na čelu države – kraljicu Elizabetu II – koja se na tom položaju nalazi isključivo zahvaljujući svojoj DNK, kao i celu hijerarhiju porodica koje su u srodstvu kako sa kraljicom, tako i međusobno.
Sve se zasniva na njihovoj genetici „Božansko“ pravo na vladavinu nema nikakve veze sa „božanskim“, već je povezano sa stvarnim poreklom tih krvnih loza. Oni tvrde da potiču od „bogova drevnog sveta“, a o tome ko su bili ti „bogovi“ biće govora nešto kasnije.
Ove „kraljevske“ porodice su se neprestano međusobno ukrštale još od drevnih vremena u nastojanju da sačuvaju svoju DNK. Ono što je zanimljivo naglasiti je da iluminatske porodice čine to isto i danas. Zašto? Zato što su svi oni pripadnici iste krvne loze.
„Božanske“ krvne loze iz drevnog Sumera i Vavilona (današnji Irak), Egipta, doline Inda i drugih delova sveta rasprostrle su se po Evropi, postavši kraljevske i aristokratske porodice koje su vladale tim kontinentom i najvećim delom ostatka sveta preko Britanskog carstva, kao i Francuske, Belgije, Holandije, Nemačke i drugih najjačih država Evrope.
Kad su ljudi počeli da pružaju otpor i da odbijaju otvorenu diktaturu kraljevske vlasti, krvne loze počele su da deluju krišom i u tajnosti.
Neki istraživači govore o jednoj „kraljevskoj“ lozi, potekloj iz jednog mesta – drevnog Egipta. Ne slažem se s tim. Nema nikakve sumnje da je Egipat za Iluminate od ogromne važnosti, ali oni su bili prisutni i u drugim delovima sveta. Kretali su se u svim pravcima i međusobno se povezivali sklapanjem brakova s drugim granama istog porekla.
Egipat, Sumer, Vavilon, Azija i Kina su područja na kojima je potekao najveći deo iluminatskih krvnih loza, ali oni ne pripadaju ni jednoj rasi na Zemlji. Iako je u zvaničnoj istoriji pažnja usmerena na muškarce kao glavne nosioce vlasti i moći, u ovim krvnim lozama njihova specifična DNK koja se prenosi vekovima ide preko žena i njihovo genetsko nasleđe prenosi se uz pomoć takozvane mitohondrijske DNK.
Članovi ovih drevnih krvnih loza postajali su i postaju i danas predsednici država i premijeri i nalaze se na čelu najvažnijih bankarskih i ostalih institucija i organizacija.
fgfdgbda
BUŠ – KRALjEVSKA LOZA
Uzmimo za primer Sjedinjene Američke Države i predsednike ove države. Danas tu živi više od 280 miliona ljudi, a od vremena kada je slobodni zidar Džordž Vašington 1789. godine inaugurisan za prvog predsednika SAD živelo ih je još mnogo stotina miliona.
Američka nacija stvorena je od vrlo različitog genetskog materijala iz celog sveta. Ako je to zaista „zemlja slobodnih” u kojoj – kako se tvrdi – svako može da postane predsednik, bilo bi za očekivati da američki predsednici predstavljaju otelotvorenje te genetske raznolikosti. Kako da ne!
Predsednici Sjedinjenih Američkih Država su pripadnici kraljevskih porodica isto kao i u Evropi, odakle njihove loze potiču. Od dosadašnja 44 predsednika, njih 34 genetski se mogu povezati sa Karlom Velikim (742–814), pripadnikom iluminatske loze i najpoznatijim vladarem države koju danas nazivamo Francuska.
On je bio vođa Franaka i car Svetog rimskog carstva, iluminatske tvorevine koja je vekovima kontrolisala Evropu.
Tako recimo, porodica Buš koja je dala dva američka predsednika, povezana je sa svim evropskim monarsima – bili oni na prestolu ili ne – i u krvnom je srodstvu sa svim pripadnicima britanske kraljevske porodice.
Jedan od brojnih genealoških izvora koji bacaju svetlost na ovo „kraljevsko poreklo” američkih predsednika je takozvana Burkova knjiga plemstva (Burke’s Peerage), koja se bavi genealogijom kraljevskih porodica i aristokratije.
Godine 1996, tokom kampanje za izbor predsednika u kojoj su učestvovali Bil Klinton i Bob Dol, objavljeno je da je na svim predsedničkim izborima u istoriji SAD pobeđivao kandidat koji je imao najviše „kraljevskih” gena. Klinton koji je pobedio Dola, kao i protivzakoniti izbor džordža Buša umesto Ala Gora 2000. godine, predstavljaju samo nastavak tog niza.
U saopštenju datom agenciji Rojters 17. oktobra 2000. godine, predstavnik Burkove knjige plemstva potvrdio je da Buš i Gor poseduju „neuobičajeno“ veliki broj ovih veza, ali da su one Bušove važnije. Buš je krvlju povezan sa svim evropskim monarsima – bilo da se nalaze na prestolu ili ne – i nalazi se u krvnom srodstvu sa svim pripadnicima britanske kraljevske porodice.
Geri Bojd Roberts iz genealoškog društva „Nova Engleska” iz Bostona jedan je od najistaknutijih autoriteta na području kraljevskog porekla američkih predsednika i on je potvrdio da je Džordž Buš u srodstvu sa britanskom kraljevskom porodicom, i da to seže sve do džII veka i kralja Henrija I, sina Vilijama Osvajača. Vilijam je bio taj koji je, došavši iz Francuske, osvojio Britaniju, pobedivši 1066. godine u bici kod Hastingsa.
Boreći se na njegovoj strani, posebno su se istakli pripadnici porodice Sen Kler– značajne iluminatske krvne loze – i to njen deo koji se posle preselio u Škotsku, gde su postali poznati kao Sinkler, sa sedištem u Roslinu u blizini Edinburga. Porodice Sen Kler i Sinkler bile su glavni igrači u stvaranju tajnog društva vitezova templara, jedne od najuticajnijih tvorevina Iluminata tokom gotovo hiljadu godina.
Porodica Buš vodi poreklo iz moćne porodice Persi iz Engleske, koja je, pobegavši u Ameriku zbog upletenosti u propalu zaveru pod nazivom Barut uz 1605. godine čiji je cilj bio dizanje u vazduh zgrade Parlamenta, promenila svoje prezime u Pirs.
Džordž Buš, kao i njegova supruga Barbara, potiču iz loze Pirs. Zaveru Barut organizovali su jezuiti, tajno društvo koje kontroliše Rimokatoličku crkvu i predstavlja jedno od najmoćnijih oruđa Iluminata sve do današnjih dana.
SKRIVENA RUKA
Bušovi su takođe povezani sa angloameričkom porodicom Grosvenor iz koje su potekle vojvode od Vestminstera u čijem posedu se nalazi veliki deo najvrednijih nekretnina u Londonu i to uglavnom u londonskoj oblasti Siti, globalnom središtu Iluminata.
Slično je i svugde drugde u svetu. Kredo Mutva, vrhovni šaman i zvanični istoričar naroda Zulu u Africi, ispričao mi je da je veoma veliki broj afričkih lidera koji su bili postavljeni na pozicije moći nakon što su kolonijalni gospodari njihovom kontinentu dali „nezavisnost“, potiče iz krvnih loza afričkih kraljeva i kraljica koji su tvrdili da su potomci istih „bogova“ kao i njihovi pandani u Evropi.
To je tako zato što su kraljevske krvne loze i mreža iluminatskih tajnih društava pomoću koje manipulišu svetom bili sila koja je stajala iza svih velikih imperija u istoriji.
U davna vremena, Sumer i Vavilon bili su glavna sedišta Iluminata u zemlji koju danas zovemo Irak, ali im je i Egipat bio od velike važnosti. Posle Vavilona, iluminatska mreža krvnih loza preselila je svoje sedište u Rim.
Bilo je to u vreme Rimskog carstva i stvaranja crkve, odnosno institucionalizovanog hrišćanstva. Rimokatolička crkva, koju kontroliše tajno društvo jezuita, i danas se nalazi u središtu iluminatskih operacija.
Posle pada Rimskog carstva, „operativno“ sedište preseljeno je u severnu Evropu, i neko vreme se nalazilo u Amsterdamu u Holandiji. Bilo je to u vreme kad je Holandija započela stvaranje svoje imperije kroz Holandsku istočno-indijsku kompaniju, sa sedištem u Južnoj Africi.
Godine 1688, Vilijam Oranski – pripadnik jedne od krvnih loza – iz Holandije je napao Englesku, preuzevši 1689. godine presto kao Vilijam III. Vladao je zajedno sa kraljicom Meri, a potom samostalno, posle njene smrti 1694. godine.
Te godine je izdao povelju na osnovu koje je stvorena Engleska banka i tako je počeo da nastaje globalni bankarski sistem. Bankarstvo i isfabrikovani bankarski dugovi oduvek su predstavljali glavna sredstva koja su krvne loze koristile da bi kontrolisale čovečanstvo.
U to vreme krvne loze i mreža njihovih tajnih društava preselile su svoje operativno središe u London i ono što je, naravno, usledilo, bilo je ogromno i moćno Britansko carstvo.
Ipak, to nije bilo carstvo „Britanaca“, već iluminatskih krvnih loza smeštenih u Britaniji. Daljom ekspanzijom britanske i drugih evropskih imperija u sve delove sveta, iluminatsle krvne loze „izvezene“ su na sve kontinente, uključujući – što je danas od najveće važnosti – Severnu Ameriku.
S početkom slabljenja i propašću evropskih imperija, posebno u 20. veku, stvorio se utisak da su te kolonije – obe Amerike, Afrika, Azija i Australija – stekle „nezavisnost“, ali, nisu. Umesto toga, iluminatske krvne loze samo su zamenile otvorenu kontrolu daleko efikasnijom prikrivenom kontrolom – manipulacijom događajima uz pomoć „skrivene ruke” za koju javnost nema pojma da postoji.
I dok su imperije bile prividno demontirane, Iluminati su u svojim „bivšim“ kolonijama, uključujući Sjedinjene Američke Države, ostavili krvne loze i mrežu tajnih društava kroz koju i danas deluju.
(Novosti)   - Preuzeto

Диоптрије ПОРТАЛА Великих претеча | Сазвежђа З